"Oj Srbijo među bunama, među šljivama..." pevao je Oskar Davičo pesmu domovini, pesmu otadžbini. Pitam se često gde su se izgubili oni čestiti i oni iskreni koji svoju zemlju vole iznad svega? Šta se desilo sa onima kojima je stalo da bilo čega drugog osim do sebe? Kako smo došli do toga da je reč patriotizam postala vulgarna i nepoželjna?
Kroz vekove, kroz istoriju, imala je ova zemlja mnogo svetlih trenutaka. Trenutaka kojima se mnoge nacije i veće od nas ne bi mogle podičiti. Uglavnom smo birali pravu stranu. Stranu dobra, stranu progresa, svetlu stranu ljudske civilizacije. Mnogi drugi oko nas u više navrata, birali su mračne strane. Birali su strane koje su značile jedino i samo poraz ljudskosti, poraz civilizacije. A onda su u jednom trenutku stvari počele da se menjaju. Oni za koje smo mislili da su nam prijatelji, postali su prijatelji sa onima za koje smo mislili da su loši. Oni koji su bili mračna strana prošlosti postali su svetla stranica sadašnjosti. Oni koji su prolivali krv nevinih u prošlosti postali su moralne gromade sadašnjosti. I sve se izvrnulo. Poslednjih godina su na sceni stravični pokušaji revizije istorije XX veka. Krivci za Prvi svetski rat postajemo mi, a krivci za Drugi svetski rat i sva zlodela koja su tokom njega počinjena postaju u istoj meri Hitlerova Nemačka i Sovjetska Rusija. Tako su naredili današnji kreatori naše stvarnosti. Odjednom se ignoriše činjenica da je Crvena armija oslobodila logor smrti Aušvic jer je Putinova Rusija anektirala Krim. Odjednom se ignoriše 20 miliona Rusa izginulih u borbama protiv Hitlera jer Putinova Rusija podržava pobunjenike u Ukrajini. Tradicionalna Parada pobede 9. maja u Moskvi postaje mesto na koje ne treba ići ni po cenu života. Šta se desilo? Kako su to režim koji je odgovoran za holokaust u kome je pobijeno 6 miliona ljudi i režim koji je u borbi protiv tog zla položio 20 miliona života stavljeni u isti koš? Gde smo mi u toj priči? Na čijoj smo mi to strani? Jesmo li zaboravili da smo uvek birali stranu dobra ne pitajući za cenu? Da li smo to svojom ili tuđom voljom sa prave strane prošlosti prebačeni na pogrešnu stranu sadašnjosti?
Kreatori današnje stvarnosti su nas kaznili za svu neposlušnost koju smo pokazali prema njima tokom istorije kao što su nagradili sve one čija je poslušnost bila bezpogovorna. Kaznili su nas i za to što pre dvadeset i kusur godina nismo ukapirali da je neko srušio zid. I tu je njihova krivica. A naša? Naše krivice ima mnogo više. Naša krivica su svi oni koji balave o svetloj istoriji dok nameštaju tendere i zavlače ruku u državnu kasu. Naša krivica su svi oni koji su zaboravili da put do kosmopolitizma vodi preko nacionalizma i da ne možeš biti kosmopolita, a da pre toga ne pripadaš jenom određenom narodu kako god se on zvao. Naša krivica je što smo reči nacionalizam i patriotizam vulgarizovali. Što patriotama ne smatramo sve one koji su vredni, kulturni, pametni i vaspitani i kao takvi se ne uklapaju u milje. Što patriotama ne smatramo sve one koji žele da ova zemlja izgleda lepše i čistije. Zamenili smo teze. Potpuno smo zamenili teze. Mera ljubavi prema zemlji je danas stepen podrške vladajućoj garnituri. Mera ljubavi prema zemlji je kvalitet sluznice želuca i debelog creva koji može da podnese narodne poslanike Babića i Đukanovića dok pišaju po zaštitniku građana samo zato što im se kao "nezavisnim poslanicima" ne sviđa njegov izveštaj o poštovanju sloboda u Srbiji. Tako se danas meri ljubav prema zemlji. Ako pojavljivanje ove dvojice ne izazove iritaciju pomenutih sluznica onda je vaša podrška reformskom kursu zemlje nesporna. Međutim, ako do iritacije dođe, vi onda svoju zemlju ne volite jer ste politikant, obožavalac "žutih" ili ste na platnom spisku Miroslava Miškovića, državnog neprijatelja br. 1 i dežurnog krivca za sve. Ako vam smeta plata zaštitnika građana od 300 000 dinara, a ne smeta guvernerkina od skoro 600 000, onda ste vi na pravom putu i vaša opredeljenost za pristupanje naše zemlje Evropskoj uniji se ne dovodi u pitanje. Međutim, ako zucnete da bi guvernerka za te pare mogla malo da se pozabavi kreditima u švajcarcima, vi ustvari ne kritikujete guvernerku nego direktno atakujete na državu i njenu vlast te ste, bez dileme, destruktivni element zarobljen u prošlosti. Samo neprijateljima ove zemlje može da izgleda i smešno i žalosno to što MUP akcioni plan za otvaranje famoznog poglavlja 24 Skupštini dostavi na engleskom jeziku, kao i izjava malopre pomenutog iritatora sluznice i obožavaoca kestenjače žlezde voljenog kancelara koji kaže da je "znanje engleskog stvar opšte kulture i da je onaj kome smeta tekst na engleskom protiv evrointegracija". Dakle, ja sam se grohotom nasmejao i kao takav spadam u kočničare svetle budućnosti zemlje. Evo usudiću se da kažem da je svaka zemlja pristupne akte prevodila na maternji (službeni) jezik građana koji u njoj žive. Zamislite koliko oni mrze svoju zemlju, kad niko od njih ne zna engleski. Zato smo mi tu da pokažemo kako se voli svoja zemlja. Samo zlonamernima smeta što nam zemlju vodi čovek čiji su savetnici oličenje gluposti. Savetnici koji lupetaju o propadanju aviona u kome je prosuta kafa i koji su predsedniku kao poklon za šeika Bin Zajeda spremili rakiju iz Bajčetine. Kom iskrenom patrioti može da smeta što sve generacije Krkobabića učestvuju u vlasti (čast blaženopočivšem Panteliji, on je iz vlasti izašao). Šta fali da mladi i perspektivni Krkobabić III sa 27 godina bude pomoćnik direktora Privredne komore? Šta vama smeta ta dinastička podela vlasti? Pa to je praksa u svim *zemljama Evrope od Dubaija preko Abu Dabija do Severne Koreje. (*geografija za 5. razred, izdavač Palma press Jagodina) A mi valjda težimo tome da budemo deo te Evrope.
Ima tih primera arogantnog antipatriotizma koliko hoćete, ali neću se više njime baviti. Pobrojaću neke kojima se divim i koje smatram iskrenim patriotama i ako time rizikujem da ispadnem antireformator, prihvatam taj rizik. Divim se Matematičkoj gimnaziji u Beogradu koja ne prestaje da proizvodi talente i genijalce koji kupe medalje gde god se pojave. Divim se profesorima te i svih drugih škola u Srbiji koji poniženi i uvređeni sramno malim platama i dalje rade svoj posao. Divim se svima onima koji su potpisali donorske kartice i time postali potencijalni davaoci organa. Divim se ljudima koji nađu novčanik sa par hiljada eura i vrate ga vlasniku. Divim se onima koji udome bespomoćnog psa lutalicu. Divim se vozačima koji ne divljaju na ulicama. Divim se lekarima i medicinskim sestrama koji rade u očajnim uslovima. Divim se komšijama koji će prijaviti muža nasilnika jer njegova žena ne sme. Divim se srpskom seljaku koji opstaje u vrletima i goletima. Divim se našim ljudima na Kosmetu koji žive u enklavama i ne žele da ih napuste. Divim se Grobaru koji ne mrzi Delije i Deliji koji ne mrzi Grobare. Divim se ljudima iz Novog Pazara jer šiju super farmerke, ljudima iz Ivanjice jer proizvode najbolji krompir, Piroćancima zbog njihovog kačkavalja, Ariljcima zbog maline i Sremcima zbog mangulice. Divim se svojim ćerkama koje mi ulepšavaju život svaki dan i kojima sam, za sada, najvažniji muškarac u životu. Divim se svojoj supruzi jer je hrabra i trudna po treći put. Divim se svojim roditeljima i svim drugim roditeljima koji svoju decu izvedu na pravi put. Divim se svojoj sestri koja sve nedaće koje je snađu podnosi stoički. Divim se svojim komšijama sa kojima uveče iza zgrade pijem pivo. Divim se svim dobrim i čestitim ljudima. Oni su za mene patriote. Oni najviše vole svoju zemlju. Volite li je vi?
Нема коментара:
Постави коментар