Opet se sinoć žalio, zapomagao i kleo sudbinu što ga niko ne razume. Jadao se Oliveri što ga svi kritikuju, a niko ne prepoznaje dobre stvari. Evo, ja ću napraviti izuzetak. Zdušno podržavam uvođenje profesionalnog menadžmenta u Železaru u Smederevu. Mislim da je to dobar i neophodan potez. Čak mislim da je to trebalo da bude Plan A za smederevskog giganta. Da je prvo doveden prefesionalni menadžment možda bi ti ljudi od Železare napravili atraktivnu kompaniju pa bi onda na nekom tenderu za privatizaciju bilo više zainteresovanih, ozbiljnih kompanija, a ne jedna jedina sa kojom su pregovori propali. Ne samo da podržavam taj potez nego sam očekivao da će profesionalizacija menadžmenta biti uvedena u svim javnim i državnim preduzećima. Šta više, to je bilo jedno od najglasnijih i predizbornih, a Boga mi i postizbornih obećanja. Umesto toga dobili smo "ponosnog naprednjaka" na čelu EPS-a, večitog Bajatovića na čelu Srbijagasa, onog kleptomana koji je uhapšen na čelu rudnika "Resavica", a član je SNS-a i cirkus od konkursa za direktora "Železnica" u kome su kandidati postavljani i smenjivani na po 24 sata dok konačno posle 4 meseca većanja nije izabran direktor na mandat od 4 godine. Na mestu direktora Koridora Srbija čoveka koji je sahranio svoju privatnu firmu, a za čijeg vakta na direktorskoj poziciji je urađeno 20 kilometara srpskih koridora. Kolega mu, direktor Puteva Srbije je statusu V.D. na neodređeno i tako bi se moglo nabrajati do sutra. To su činjenice, a ne izmišljotine. I onda kad neko pita zašto je to tako, zašto nemamo profesionalni menadžment u državnim firmama, kreću paljba i optužbe po onome ko pita. Ne znam da li čovek neće ili ne može da shvati suštinu nezadovoljstva onih koji pitaju. Nezadovoljstvo onih kojima je smanjena plata, nije samo zbog tih famoznih 10%. Nismo mi idioti pa da ne razumemo u kakvom je stanju državna kasa. Ali nismo ni idioti koje ministar finansija "nije hteo da zamara sa pričom o poskupljenju struje". Nisu idioti oni koji imaju kredite u švajcarskim francima i koji zbog smanjenih plata i enormnog rasta kursa franka više ne mogu da plaćaju rate. Oni kojima onaj isti ministar finansija govori da su kockari, a Jorgovanka priča priču o svekrvi. Oni koji od zelenaša dobiju "olakšice" u vidu produženja roka otplate. Ti ljudi ne kritikuju predsednika Vlade nego vape za pomoć! Ne pije vodu priča da se štedi na našim platama, a u isto vreme država stotinama miliona eura garantuje nova zaduživanja Srbijagasa i otpisuje dugove Air Srbiji u približno istom iznosu. Ne pije nam vodu da se štedi na svim nivoima, a da gradonačelnik Kragujevca i "tatino mezimče sa kućicom pokraj Save" nabavlja "sokiće i viskiće" za više od 100 000 evra. Nisu prosvetni radnici besni samo zbog smanjenih plata nego zbog odnosa vlasti prema njima uopšte. Besni su što se smenjuju direktori škola po Srbiji i postavljaju novi isključivo i samo po stranačkoj liniji. Poslednji u nizu slučajeva je Gimnazija u Smederevu gde je smenjen direktor, školski odbor raspušten i za V.D. direktora postavljena jedina žena u školi koja nema licencu za obavljanje tog posla, pored 60 profesora koji istu poseduju. Njoj licenca nije ni trebala jer je kuma brata gradonačelnice Smedereva koja je i sama pravosnažno osuđena na 15 meseci zatvora jer je kao doktorka uzimala mito da izdaje falsifikovana lekarska uverenja za invalidsku penziju. Ne znam ko ga savetuje, ali taj ko ga savetuje treba da mu objasni da su ljudi besni zbog toga i da bi bili besni na svakoga ko je na vlasti, a dopušta takve stvari. Treba da mu objasni da su svi fakultetski obrazovani ljudi u ovoj zemlji besni jer protežira one koji su sumnjivim putem došli do svojih fakultetskih diploma i doktorskih zvanja. On neće ili ne može da razume da akademska zajednica nije protiv njega kao A.Vučića nego protiv njega koji kao predsednik Vlade tako nešto dozvoljava. On ne razume da je javnost besna na njegove bahate i polupismene dupeuvlakače koji neistomišljenike u Zaječaru šalju na hipodrom, u Leskovcu bahato i grandiozno slave rođendane, u firmama u kojima su direktori primaju šakom i kapom stranačke aktiviste. To je osnova kritike i ne mogu da shvatim da čovek koji uporno ponavlja kako je bio jedan od najboljih studenata u generaciji to ne može da razume.
Ako neki pravnik koji ima položen pravosudni ispit pita ministra pravde koji nema položen pravosudni ispit, zašto je trebalo 4 meseca štrajka i blokade sudova ako je Vlada punu primenu zakona o notarima nakon toga odložila za 2017.godinu, a dobije odgovor da je to zato "što iza štrajka advokata stoji Mišković", onda to vređa. Ali to nije atak na Vučića nego na nesposobnog ministra. Ako javnost u Srbiji insistira na otkrivanju pune istine o tragičnoj helikopterskoj nesreći, to nije atak na Vučića i Srbiju nego na njegove nesposobne ministre koje on "neće da da". Ako neko predloži ministru zdravlja da umesto pravljenja spektakularnih helikopterskih akcija poradi na tome da bolnice u Novom Pazaru, Kraljevu, Čačku, Zaječaru, Loznici, Subotici ili Zrenjaninu dobiju adekvatnu opremu i stručan kadar za rešavanje težih zdravstvenih problema, to nije napad na pilote koji su stradali niti da doktore koji su bebu pratili niti na premijera nego na one koji ne shvataju da se Srbija van Beograda gasi! NIje posao ministra odbrane da "teži tome da jednog dana bude kao Aleksandar Vučić", nije ni to da udovoljava željama svojih stranačkih kolega pa se igra helikopterima i ljudskim životima, nego da obezbedi uslove da nabavimo nove helikoptere i da ljudi koji njima upravljaju pristojno žive. Ako se neko drzne pa kaže tako nešto, opet je to neka hajka iza koje stoji Mišković. Ako je ovo zemlja koju tako lako može da zaljulja jedan čovek pa taman on bio i Mišković, ja sam ozbiljno zabrinut. Onda je evidentno da premijer nije uspeo u nameri da "detajkunizuje" Srbiju.
Ako se postavi sasvim logično pitanje da li ljudi koji komanduju vojskom imaju dovoljno snage, znanja i autoriteta da se odupru nebuloznim zahtevima onih koji su na vlasti to nije neosnovana kritika premijera nego znak ozbiljne zabrinutosti za odbrambenu sposobnost zemlje. Sećate li se samo kako se premijer obraćao generalu Dikoviću tokom poplava prošle godine? Naredbodavnim tonom i bez imalo uvažavanja sa "Ti ćeš Dikoviću ovo, ti ćeš Dikoviću ono". I šta nam to govori? Govori da nam vojsku vode ljudi koje niko ništa ne pita i koji samo izvršavaju naređenja pa taman i glupa, a kojima se, kad se nesreća desi, uvali koska da se znoje i odgovaraju na nezgodna novinarska pitanja. I? Ako neko zucne o tome, odmah je neradnik koji kritikuje reforme ili je "žuti" ili ga plaća Mišković. Nema četvrto.
Jada se premijer da se neosnovano kritkuje ideja Beograda na vodi. Jada se na neke propalice iz Udruženja arhitekata Srbije koje Mišković plaća da miniraju tu grandioznu investiciju kako zemljište na prostoru Luke Beograd ne bi izgubilo na ceni. Dakle, opet Mišković. Niko normalan nije protiv dobrih ideja, a ideja spuštanja Beograda na reke je svakako dobra. Ja nisam stručnjak, ali ne može se na izvesnu sumnju u izvodljivost projekta u tom obliku koju izraze univerzitetski profesori, arhitetkte sa iskustvom, odgovoriti donošenjem Lex specialisa i time na priču staviti tačka. Želim kao građanin ove zemlje da čujem argumente i jedne i druge strane. Ne može jedini argument za Beograd na vodi biti "Šta hoćete? Hoćete da to ostane ruglo grada i mahala?" Ne, nećemo, ali hoćemo da čujemo šta o tome misle oni koji se u to razumeju. Šta je u tome strašno? Što je to toliko bolno za premijera? Šta je toliko problematično u izvesnoj dozi skeptičnosti? Pa skepsa je osobina mislećeg bića. Glupaci ne misle pa samim tim ni ne sumnjaju. Sumnjamo zato što Mali onu maketu već drugu godinu predstavlja na istom sajmu garđevine, a još ni cigla nije stavljena. Neka čitav proces bude javan, iznesite svoje argumente naspram argumenata onih koji sumnjaju i sve u redu. Ne možete paušalno optužiti nekoga da je kočničar progresa i da je protiv investicije od 3 miljarde eura ako ima drugačije mišljenje, a pritom je to mišljenje zasnovano na izvesnim stručnim kvalifikacijama.
Suština je u tome da se ne može svaka kritika smatrati zlonamernom i politički obojenom. Suština je u tome da je rad onih koji vrše vlast javni posao od koga zavise životi svih nas i kao takav podložan je kritikama na koje se mora odgovarati argumentovano, a ne radikalskim floskulama o "stranim i domaćim plaćenicima". Kad to budu shvatili i ovi sadašnji, a i neki budući, smatraćemo da je Srbija bliže statusu demokratskog i slobodnog društva.
Нема коментара:
Постави коментар