Ima skoro godinu dana kako ovde nisam napisao ništa. Malo sam izgubio inspiraciju, malo sam postao deficitaran sa slobodnim vremenom, a malo me i mrzelo da piskaram. Ipak, postoje stvari i utisci koje bih voleo preneti na ove stranice i podeliti sa vama.
Naime, u subotu 29.oktobra 2016. moje najmlađe i treće po redu dete, napunilo je svoju prvu godinu. Jako mi se svidela jedna od poruka na čestitkama koje je dobijao, a glasila je "srećan ti tvoj prvi krug oko Sunca". Slaveći Duletov "prvi krug oko Sunca" nisam mogao, a da se ne zapitam kako postaviti stvari tako da svaki dan obletimo svoj "prvi krug oko Sunca". Gledajući sve one drage ljude koji su bili sa nama tog dana, osećajući svu pozitivnu energiju koju može proizvesti samo trenutni zaborav onoga što nas svakodnevno opterećuje, gledajući svoju veliku porodicu i najužu i onu malo širu, shvatio sam da često zaboravljamo i često izgubimo onaj osećaj koji proizvodi trčanje "prvog kruga oko Sunca". Gubimo osećaj za svoje bližnje, gubimo osećaj za svoje prijatelje, gubimo osećaj za sve one male stvari koje život čine i lepim i nepredvidivim u isto vreme. Postali smo zarobljenici izvesnosti. Postali smo sužnji sutrašnjeg dana gubeći današnji koji se događa samo jednom u životu. A u današnjem danu su tu naši prijatelji, naše komšije, naša porodica. Ono što smo im mogli danas pružiti, možda više nećemo moći. Ako svojoj deci danas, zbog umora, nervoze ili nedostatka vremena, nismo ispričali priču za laku noć, uskratili smo njih za jednu priču, a sebe za onaj neponovljivi osećaj zadovoljstva koje proizvodi scena nevinih dečijih očiju koje se postepeno sklapaju pokušavajući da ostanu budne. Ako niste zagrlili svoju suprugu ili supruga i rekli im da se nikada niste pokajali zbog svog izbora, propustili ste da čujete "Ni JA". Ako danas nismo pozvali sestru, brata, oca ili majku, uskratili smo im zadovoljstvo da čuju glas nekoga koga vole najviše na svetu. Sve te male stvari pomažu u održavanju kondicije za trčanje silnih krugova oko Sunca. Svaka od tih malih stvari je ustvari novi "prvi krug oko Sunca".
Neke trke su sprinterske, neke maratonske, ali nam bez obzira na tip trke, svima treba taj jedan krug od koga sve počinje i sa kojim se sve završava.
Dok pišem ovaj blog, gledam svoje troje dece kako se igraju i slušam Gibonnija koji kaže "Već je vrime da se pomirim sa svitom...".Pomirite se i vi. I nastavite da trčite. Moj maleni dečak je juče započeo novi krug. A i ja sa njim!
Naime, u subotu 29.oktobra 2016. moje najmlađe i treće po redu dete, napunilo je svoju prvu godinu. Jako mi se svidela jedna od poruka na čestitkama koje je dobijao, a glasila je "srećan ti tvoj prvi krug oko Sunca". Slaveći Duletov "prvi krug oko Sunca" nisam mogao, a da se ne zapitam kako postaviti stvari tako da svaki dan obletimo svoj "prvi krug oko Sunca". Gledajući sve one drage ljude koji su bili sa nama tog dana, osećajući svu pozitivnu energiju koju može proizvesti samo trenutni zaborav onoga što nas svakodnevno opterećuje, gledajući svoju veliku porodicu i najužu i onu malo širu, shvatio sam da često zaboravljamo i često izgubimo onaj osećaj koji proizvodi trčanje "prvog kruga oko Sunca". Gubimo osećaj za svoje bližnje, gubimo osećaj za svoje prijatelje, gubimo osećaj za sve one male stvari koje život čine i lepim i nepredvidivim u isto vreme. Postali smo zarobljenici izvesnosti. Postali smo sužnji sutrašnjeg dana gubeći današnji koji se događa samo jednom u životu. A u današnjem danu su tu naši prijatelji, naše komšije, naša porodica. Ono što smo im mogli danas pružiti, možda više nećemo moći. Ako svojoj deci danas, zbog umora, nervoze ili nedostatka vremena, nismo ispričali priču za laku noć, uskratili smo njih za jednu priču, a sebe za onaj neponovljivi osećaj zadovoljstva koje proizvodi scena nevinih dečijih očiju koje se postepeno sklapaju pokušavajući da ostanu budne. Ako niste zagrlili svoju suprugu ili supruga i rekli im da se nikada niste pokajali zbog svog izbora, propustili ste da čujete "Ni JA". Ako danas nismo pozvali sestru, brata, oca ili majku, uskratili smo im zadovoljstvo da čuju glas nekoga koga vole najviše na svetu. Sve te male stvari pomažu u održavanju kondicije za trčanje silnih krugova oko Sunca. Svaka od tih malih stvari je ustvari novi "prvi krug oko Sunca".
Neke trke su sprinterske, neke maratonske, ali nam bez obzira na tip trke, svima treba taj jedan krug od koga sve počinje i sa kojim se sve završava.
Dok pišem ovaj blog, gledam svoje troje dece kako se igraju i slušam Gibonnija koji kaže "Već je vrime da se pomirim sa svitom...".Pomirite se i vi. I nastavite da trčite. Moj maleni dečak je juče započeo novi krug. A i ja sa njim!
Već drugi put čitam ovaj tekst ispunjen emocijama koje su isplovile iz okean osećanja.Ti koji ovo pišeš, nemoj nikada da potoneš već plivaj do svog zadnjeg kruga oko sunca.Kada čovek pročita ovaj emocionalni tekst, upita sebe, gde je potrošio svoje krugove. Koliko padova i uzdignuća je doživeo. Koliko je emocija drugima podario i od njih primio. koliko god si krugova istrčao, padao i dizao se, kad pogledaš u četri para očiju utoneš u njih ikažeš "Ja sam srećan čovek"!
ОдговориИзбришиPozdrav- Mirjana
https://www.flickr.com/photos/veljovic/
Hvala na divnom komentaru.
ОдговориИзбриши