петак, 1. мај 2020.

GejCovanje

Juče su, što bi influenseri rekli, "gorele društvene mreže". Povod, obraćanje prof. Nade Kostić sa govornice Skupštine u vezi sa koronom, 5G mrežom, pandemijom, vakcinama... (usput budu rečeno, do juče nisam ni znao da je poslanica u Skupštini). Za kratko vreme bilo je na hiljade "šerova" i "lajkova", komentara, podrške, oduševljenja. Evo i ja šaljem jedan veliki "lajk" činjenici da je profesor Medicinskog fakulteta dostigao broj "lajkova" pevaljki i starleta što bi u normalnim okolnostima, bilo pohvalno za jednu zemlju. Reklo bi se da je narod konačno počeo da sluša obrazovane i pametne ljude, a ne budale i šarlatane.
Ja javno priznajem da se ne razumem u telekomunikacije i ne znam ništa o 5G mrežama. Voleo bih da neko ko zna više o tome, napiše, objasni i rasvetli tajnu vezanu za 5G mrežu. Ne znam da li i kako utiče na zdravlje ljudi, ali ostajem otvoren za mogućnost da je tačno da je opasna. Dakle, ne stidim se da kažem NE ZNAM! Ono što znam, a može se pročitati i proveriti je, da je npr. Južna Koreja gotovo komplet "petogeumrežena", a da u Iranu, npr. ni fiksna telefonija još uvek ne funkcioniše kako treba. Južna Koreja se vrlo efikasno izborila sa koronom, ne tako veliki broj zaraženih, obolelih i umrlih. U Iranu pomor. Koliko je situacija u Iranu bila ozbiljna govori podatak da su raspustili zatvorenike jer nisu mogli da obuzdaju epidemiju. Južnokorejska zdravstvena služba, baš zahvaljujući modernim tehnologijama, uspela je efikasno da isprati zaražene, sumnjive i njihove kontakte. Masovnim i pouzdanim testiranjem, na vreme u karantin stavljala potencijalne širioce zaraze. I to je fakat. Ne znam, samo naglas razmišljam, da li ove činjenice možda imaju veze sa tim da u Južnoj Koreji 70% populacije čine obrazovani ljudi i što su generalno disciplinovana nacija. Daleko od toga da želim da uvredim veliki narod Irana ili bilo koji drugi narod, ali samo razmišljam, misleće sam biće.
Druga stvar, ono što jedan broj naučnika tvrdi je i to da je izgleda ovaj virus malo "naštelovan". Tako reče čuveni francuski naučnik i nobelovac Lik Montanje, čovek zaslužan za otkriće HIV virusa, izazivača "kuge savrmenog doba", poznatije kao SIDA. Dakle, ima osnova za verovanje da se neko igrao virusom pa se možda malo i zaigrao. Niko ne tvrdi, za sada izražava sumnju. U tom smislu, profesorka Kostić nije rekla ništa novo, samo je svojim nastupom javno istakla kandidaturu da zameni malo potrošenog prof. Nestorovića koji je dodatno prolupao u doba korone.
Treće, opet vakcina. Evo ja javno priznajem, neću se vakcinisati i neću vakcinisati svoju decu dok ne budem sasvim siguran šta je ta vakcina, kako funkcioniše, koji su željeni, a koji neželjeni efekti. Smatram da je period od 6 meseci kratak za detaljno proučavanje i kvalitetno ispitivanje bilo koje pa i ove vakcine! Za to ipak treba malo više vremena. I to pravo ne osporavam nikome, naprotiv. Ali ne pada mi na pamet da kažem da su vakcine zlo i da ih treba potpuno ukinuti. Profesorka je, čini mi se govorila, samo ovoj najavljenoj vakcini, a ne o vakcinama uopšte i to ne treba da bude povod za masovnu histeriju protiv vakcina. Govorila je profesorka i o kanibalima i o "izedanju" dece, ali mislim da ću taj deo ovde preskočiti.
Opet razmišljam, priznajem, prosečan čovek pa i čovek u Srbiji, svakoga dana svašta pojede (zato smo svaštojedi), popije, sažvaće i proguta. Dakle, mogućnost da svašta u sebe  unese, od pesticida, hormona, antibiotika kojima se životinje tretiraju, konzervanasa, stabilizatora, veštačkih boja, svakakvih kancerogenih supstanci, NEOGRANIČENA!!! Pijemo lekove protiv bolova, protiv hipertenzije, dijabetesa, antibiotike, o sedativima da ne pričamo (lakše bismo bez hleba nego bez Bensedina),  razne sumplemente za imunitet, detoksikaciju organizma... I niko nije započeo tako histeričnu kampanju i tako glasno izrazio sumnju u to šta li sve u sebe unesemo na taj način. Šta li ima u svim tim lekovima i kako utiču na nas. Šta li je skriveno u toj tabletici koja tako blaženo deluje na naš mozak. Ne, ništa od toga. Ali, vakcina je idealno sredstvo za trovanje, čipovanje, praćenje, "zombiranje" ljudi. Ne znam, samo RAZMIŠLJAM!!!  Sate provodimo na telefonima, tabletima i kompjuterima. Zračimo se i fizički i mentalno, a nikome nije palo na pamet da se založi za ukidanje mobilnih telefona, tableta, računara, interneta... NIKOME!!! Nikome nije palo na pamet da "zlotvoru Gejcu" doaka tako što će ignorisati Windows, Word, Excel, Power Point... jok! Neće ga majci on nas trovati vakcinom, a za ovo drugo, jebi ga, nije tako strašno. A i dosadno bi bilo bez svega toga. Ne čini li vam se da ovo ima malo licemeran prizvuk?
Najzad, pitanje da li je pandemija/epidemija stvarna ili isfabrikovana. Evo, ne znam, što bi rekla čuvena majka na Đeljanu i Bicu, "nesam (dovoljno) školovala". Znam da ljudi stvarno obolevaju, verujte mi, imam pouzdane informacije. Znam da neki od ovoga i umiru (i to je provereno). Iz dana u dan dobijamo i "specifikaciju" toga koje delove organizma napada, kako deluje na pluća, jetru, crvena krvna zrnca, hemoglobin... Ono što želim da pitam, odakle nam pravo na toliku aroganciju da verujemo da je u 21. veku nemoguće nešto što je bilo moguće u 16. ili 17.? Zašto tako superiorno mislimo da su epidemije kuge i kolere bile moguće pre 200-300 godina, a da epidemija zarazne bolesti nije moguća danas? Zato što imamo mobilne telefone i internet? Zato? Zato što smo popili svu pamet sveta i razjebali prirodu toliko da je bilo šta prirodno nemoguće? Zato? Zato što smo posekli šume, zabetonirali livade, sagradili fabrike pa nijedna prirodna stvar ne može da se desi? Teško. Mi smo ista ljudska vrsta koja je ovom planetom hodala i pre 200 i pre 300 godina. Imamo po jedno srce, dva plućna krila, par bubrega, jetru, slezinu... I dalje se na jednom, istom, mestu "punimo", a na drugom, istom mestu, "praznimo". Dakle, nije se tu nešto značajno promenilo. Pa odakle onda ideja da napad zarazne bolesti izazvane mikroorganizmom i epidemija iste, ne mogu biti prirodan proces. Opet ne tvrdim, samo razmišljam.  Ono što hoću da kažem, moguće da je virus malo "bildovan" negde u laboratoriji pa utekao ili ga neko pustio, ali moguće i da je to prirodna stvar koja se dešavala od kad je sveta i veka.
Epidemije su se dešavale i dešavaće se. Epidemije su pobeđivane, biće pobeđena i ova. Ono čega se bojim je da borba protiv isključivosti, pogrešnih i zakucanih uverenja, loše informisanosti i na kraju, povremenih napada ljudske gluposti, neće biti tako uspešna.

недеља, 26. април 2020.

VAKCINA... koje nema

Dobili smo priliku prethodnih dana da još malo produbimo ionako duboke rovove u koje smo se godinama ukopavali i iz kojih se gledamo preko "nišana". Povod je vakcina koje NEMA i izjava Novaka Đokovića o vakcini koje NEMA!!! Izgibosmo od borbe ZA i PROTIV vakcine koje NEMA! Kao lekar imam svoje mišljenje o vakcini i vakcinaciji, zasnovano na istoriji medicine i naučnim činjenicama do kojih je ista došla. Uprkos tome, nemam nameru da budem ni za ni protiv, da ubeđujem bilo koga da se vakciniše ili ne vakciniše, pogotovo vakcinom koje NEMA! Pokušaću da napravim kratak podsetnik o tome kako su antibiotici i vakcine dramatično menjali istoriju medicine, ali i istoriju sveta.
Termin antibiotici se, u najužem smislu, koristi za LEKOVE kojima se leče bakterijske infekcije, a generalno podrazumevaju lekove protiv mikroba, malih, mikroskopskih organizama koji izazivaju infekcije. Pronalazak jednog antibiotika, Penicilina, je, po mom skromnom mišljenju, najepohalnije otkriće u istoriji medicine. Aleksandar Fleming je uspeo da napravi lek koji je sa "onog sveta" uspešno vraćao ljude sa upalom krajnika, inficiranim ranama ili urinarnim infekcijama. Neko će reći da su to bezazlene infekcije i da je nemoguće od toga umreti. Da, sa današnjeg aspekta kada postoje antibiotici. Zamislite da čujete da je neko umro od gušobolje, "obične" posekotine ili peckanja dok piški. Teško, a? Čak i danas nije nemoguće da se to desi, ali mogućnost za to je, da citiram jednog našeg "kolektora" iz sveta politike, "svetlosnim godinama" manja. Zašto? Zato što imamo antibiotike. I nikome nije palo na pamet da Fleminga proglasi masonom, vođom svetske zavere protiv ljudi, a naročito Srba, vanzemaljcem poslatim sa udaljene planete da satre ljudski rod.
Zamislite promenu koju je svet doživeo kada su dva čoveka, Šac i Vaksman, objavila da su pronašli lek protiv bolesti,  u narodu poznate kao "jeftika", a u medicini kao tuberkuloza. Zamislite nadu, radost i oduševljenje miliona kada se pojavio Streptomicin. Zamislite veličinu pobede života kada je otkriveno da postoji način lečenja bolesti od koje su kroz vekove umirale stotine hiljada ljudi. Niko nije rekao da su ova dva čoveka članovi "sionskog priorata" kojima je osnovni zadatak da upropaste čistokrvnost naše rase tako što će nam ubrizgati klicu sa Atlantide.
Pokušaj da se na isti način bori protiv virusa kao izazivača infekcija, nažalost, nije bio na istom nivou kao sa bakterijama. Međutim, pametni ljudi davno su primetili da neki ljudi koji preleže određenu virusnu infekciju, više od iste ne obolevaju. Pitanje je bilo, zašto. Odgovor, organizam je uspevao da u borbi sa tom infekcijom, napravi "vojnike" i nauči ih da se sa tim virusom bore pri ponovnom susretu. Genijalno, a? Čudo je ljudski organizam, samo ga treba poznavati. A da biste ga poznavali, za to treba neka škola. Na tom saznanju, baziran je koncept vakcine i vakcinacije. Date čoveku delove virusa ili oslabljeni virus u celini, a naš pametni organizam počne da pravi "vojnike" (antitela) sposobne da se sa tim virusom bore kada nas zaista napadne. Nije teško za shvatiti čak i ako niste zdravstveni radnik.
Virus besnila jedan je od najgorih "ubica". Smrtnost je bila 100%; a oboleli su umirali gušeći se u najstrašnijim mukama, potpuno psihički rastrojeni. Period od momenta zaraze do smrtnog ishoda, prosečno 4-5 dana. Strahota, reći ćete! Leka nije bilo. Onda je jedan čovek to promenio. Luj Paster, genijalni Francuz, otkrio je vakcinu koja je promenila istoriju i strašni ubica više nije bio tako strašan. To je samo jedan primer kako su vakcine menjale svet.
Ne treba se baviti statistikama i procenjivati koliko je ljudi kroz istoriju umrlo od besnila, tetanusa, malih boginja, velikih boginja... Svakako je broj nezamislivo velik. Ono što treba znati je da je taj broj nezamislivo smanjen pronalaskom i upotrebom vakcina. Neki se sećaju, neki su čitali, a neki gledali film, o tome kako je izledala epidemija velikih boginja u blaženopočivšoj SFRJ. Tada je vakcina spasila hiljade života. Sprovedena je masovna, najmasovnija vakcinacija u tako kratkom vremenskom roku, u istoriji. I bolest je pobeđena. Zašto niko tada nije razmišljao da li da se vakciniše ili ne. Zato što je video šta se dešava sa obolelima, a slike su bile jezive. Doduše, tada se epidemijom bavila isključivo zdravstvena služba, čak se ni najveći sin naših narod i narodnosti nije usudio da bude "glavni" u priči, ali dobro, to sad nije tema. Od tada, velikih boginja kod nas nema. Male boginje, tetanus, difterija, rubeola... gotovo su iskorenjene na našim prostorima zahvaljujući vakcini. O značaju rada Callmeta i Guerina i pojavi čuvene BCG (be-se-že) vakcine, ne treba trošiti reči, svima je poznato.
E sada, mene zanima, kako smo došli do toga da se u današnje vreme pored svih podela koje gajimo, podelismo na protivnike i zagovornike vakcinacije? Kako smo pored promaje, uspeli da nađemo još jednog smrtnog neprijatelja nacije? Kako smo se podigli na tako visok nivo da raspravljamo o svetskim zaverama, čipovanjima, vladarima iz senke, a preskočili onaj deo u kome se uči da se nepoznatoj osobi obraća sa Vi, da se smeće ne baca u reku ili sa terase stana u kome živimo? Kako smo uspeli da budemo toliko otvorenog uma da promišljamo krupne stvari iz globalne politike, a nismo u stanju da se sa lokalnim moćnicima izborimo za asfaltirane puteve, uređene parkove i to da žene nisu objekti za "ljupkanje" i "volkanje"?
Apsolutno podržavam kritički stav prema tome da li je nešto što treba , vama ili vašoj deci, ubrizgati u telo, dobro ili nije. Podržavam stav da je NATO zločinačka organizacija koja nas je zasipala uranijumom. Očima ne mogu da ih vidim zbog toga. Podržavam i stav da smo kroz istoriju hiljadu puta, što svojom glupošću što nepravdom velikih, bili oštećeni. Po svemu ovome se verovatno ne razlikujem od većine ljudi u ovom zemlji. Ali, kakve to veze ima sa vakcinama. Razumem da postoji otpor prema vakcini koja je nova, nedovoljno ispitana, sa još uvek nejasnim željenim i neželjenim efektima. Mišljenja sam da treba pitati, proveravati, tražiti objašnjene. Mišljenja sam da se takvo objašenjenje ljudima mora dati!!! Ali, taj generalni, apriori stav protiv vakcina i vakcinacije, pogotovo onih koje su godinama među nama, čiji efekat i dejstvo su nam poznati, zaista ne mogu da shvatim. A tek ne mogu da shvatim ogorčenu borbu protiv vakcine koje NEMA!!! Možda je neće ni biti. Možda čuveni "kolektivni imunitet" postignemo prirodnim putem pa nam vakcina ne bude ni potrebna. Možda čuvena corona postane takva da ne izaziva ozbiljnu bolest.Možda ispadne da smo džaba "tupili zube" i režali jedni na druge. Ne mogu da shvatim ni da narod koji guta Pink i avaza ne pušta na to što budala sebi "ozonira" krv, zna da je vakcina koje NEMA način da nas truju, čipuju, sterilišu i zatru. Ne mogu da shvatim da je nacija koja nije u stanju da prepozna laž i obmanu koja nas zapljuskuje svakog dana od naših, domaćih "trovača", potpuno ubeđena da nam smrtna opasnost preti od vakcine koja je delo svetskih "trovača". Prihvatamo gubitak slobode govora, mišljenja, kretanja; prihvatamo da smo ovce koje po potrebi uteruju u tor i isteruju iz istog, ali nikako ne prihvatamo objašnjenje da je vakcina način borbe protiv bolesti, a ne sredstvo za "čipovanje". Možda i jeste, ja to ne znam, ali o vakcinama znam ono što sam napisao. Ako ne verujete, proverite. Ali u knjigama, ne u Trećem oku i na You Tube-u.